utorak, 15.04.2008.
Eto mene opet...
Od toliko stvari koje su mi na pameti,ne znam odakle da krenem... Za početak,bit ću sretna što sam se sjetila lozinke i zahvaliti ocu što mi je opet priključio internet... HVALA... Čim dođem pameti,pokušat ću napisati nešto pametno...
nedjelja, 19.08.2007.
Vikend...
prije svega,želim zahvaliti dragim ljudima na lijepim komentarima i riječima ohrabrenja.....
u subotu sam prvi put izašla sama... ne doslovno sama,ali bez Njega. zvala sam ga da ide sa mnom,ali nije htio.nikada mi neće biti jasno kako jedna mlada osoba nema volje za izlazak,za šetnju gradom,za bilo kojom aktivnosti... jesam ja toliko loša osoba da ne zaslužujem tako šta!? mislim da nisam puno tražila... a ni to nisam dobila...
da se vratim na subotu... prije tog famoznog izlaska bila sam super raspoložena,obukla sam se ,sredila i krenili smo... bilo mi je savršeno,isplesala sam se ,srela puno dragih,izgubljenih prijatelja,ali On je morao ubaciti malo tuge...jednom porukom mi je zamalo sve uništio..ali ja sam odlučila ne nasjedati više na te fore i unatoč tome što je tom porukom indirektno htio da ne izađem,ja sam izašla...
danas sam ga zvala i nije htio da se vidimo... srce mi puca od tuge... znam sve,mlada sam ,život je preda mnom,sve sam čula,ali ja Njega jednostavno volim unatoč svim glupostima koje mi je napravio..budimo realni,ni ja nisam bila svetica..
kako zaboraviti i preboljeti nekoga tko ti život znači...Njega sam imala u dobru i zlu,a sad nemam nikoga osim par lažnih prijatelja koji su tu samo kada se pije,smije,zajebava... a gdje su sada kada mi je potrebno da je netko uz mene,da me pokuša utješiti.. ma možda ja to ništa ne zaslužujem... ima boljih osoba od mene na ovom svijetu koji zaslužuju sreću,pravu ljubav koja se neće raspasti nakon 3 godine zajedničkih planova,snova... al da se bar ne volimo... sve bi bilo lakše...i tako se žalim vama,rijetkim pojedincima koji imaju volju čitati me...
u subotu sam srela i Dečka... razgovor je tekao otprilike ovako:
Dečko:bok...
Ja:hej...
Dečko: i? jeste se pomirili?
Ja: ne...
Dečko: zašto? ti voliš njega,on voli tebe i to je svima jasno!
Ja: ne znam... previše sranja se dogodilo... jesi se ti pomirio sa svojom curom?
Dečko: nisam...
Ja: pa zašto?
Dečko: već sam ti rekao i opet ću ti ponoviti,zaljubio sam se u tebe..
............................tišina( meni neugodna situacija).............
Dečko: ako se ikada predomisliš,imaš moj broj...
kompliment ne želim spominjati,jer vjerovatno nije bio iskren...
eto ljudi moji,idem dalje žaliti i tugovati,valjda će i za mene doći neki sretniji dani...
četvrtak, 16.08.2007.
Kriza identiteta
razmišljajući o situaciji u kojoj sam se,vlastitom pogreškom našla,našla sam se u situaciji da si postavim pitanje na koje ne znam odgovor. TKO SAM JA? istina,pokušavam biti dobra,pristojna djevojka,osoba od povjerenja,uvijek spremna pomoći,ukratko,sve ono što nam stariji,iskusniji savjetuju...
sada želim ja njima postaviti pitanje...zašto nas niste upozorili da uvijek takve djevojke budu iskorištene,popljuvane,zgažene,povrijeđene?? mene može bilo tko od "prijatelja" nazvati u 4ujutro i isplakati se,tražiti savjet,a gdje su sada kada je meni teško? zašto ne možete prihvatiti istinu onakvu kakva je? zašto pljujete po nekome samo ako nije u blizini,ako je dovoljno daleko da vas ne može čuti? vi niste prijatelji,jednostavno ne zaslužujete tu titulu. prijatelj je osoba koja je uz tebe u dobru i zlu,to je osoba koja će ti reći istinu ma kako god ona grozna bila. i što je najvažnije,prijatelj te neće pokušati mijenjati. on će te voljeti i naučiti cijeniti baš takvog kakav/va jesi... zato "prijatelji",nemojte me mijenjati.. nemojte se vrijeđati na moju iskrenost,jer vjerujte,mene vaše slatke laži bole više od bilo koje istine... ne želim se promijeniti,biti samo još jedna u masi koja će se ulizivati i tako pkušati steći veliku popularnost o kojoj toliko žudite...uvijek sam bila iskrena i nikada me nije bilo strah izraziti svoje mišljenje mada sam 1000 puta zbog toga bila popljuvana... i "prijatelji" moji,ostat ću vjerna sebi,jer samo u samu sebe imam povjerenje...zato,nemojte me mijenjati...dok god moji prsti ovo pišu,ja ću ostati ovakva kakva jesam,sviđalo se to vama ili ne... a vi se i dalje krijte iza svojih laži..samo dok vas i drugi ne otkriju...
pozz svima...pogotovo shipoopi,najbolja si...
ponedjeljak, 13.08.2007.
Kome vjerovati?!
eto i mene... prije svega veliki pozz mom jedinom komentatoru... poslušat ću tvoj savjet...
Dečko je ispao osoba sasvim suprotna onoj kojom se predstavljao.. šta je mislio?! da sam ja jebeni trofej?? a ja glupača sjebala vezu zbog par lijepih laži... umislila si da sam nešto posebno... svašta.. On mi se javio u četvrtak navečer sa željom da se nađemo i razgovaramo,da mu kažem zašto... kiša je lila,mi smo sjedili u autu ,razgovarali i plakali... tvrdoglavi kakvi jesmo,optuživali smo jedno drugo,a već u sljedećem trenutku stajali smo na kiši i ljubili se... ne mogu mu objasniti koliko mi je žao.. život sam mu dala i nije mi jasno gdje smo zapeli... samo je šutio... prvi je primjetio da sam smršavila 5 kg... odvezao me kući,tužno mi rekao da me obožava,ali da sam preveliko sranje napravila... cijelu noć nisam spavala. poslao mi je sms u pola 5 ujutro da dodjem... u 6 sam bila kod njega... pričali smo kao nikada u tri godine i saznali razlog zašto smo se udaljili...ljudi su zli i pokvareni do bola.. zašto su nam svi željeli zlo? zašto jednostavno nisu mogli biti sretni zbog nas? mene su okretali protiv njega,a njega protiv mene.. ljubomora..zbog onoga što smo mi imali a oni nisu..mi smo znali da uvijek bez obzira na sve imamo jedno drugo,da smo si podrška u svemu,a oni svaku večer moraju leći u krevet sa spoznajom da su sami,sami i pokvareni...UŽIVAJTE SADA U NAŠOJ BOLI...
pitala sam Ga zašto nikada prije nismo mogli o tome razgovarati,zašto smo tako važne stvari krili jedno od drugog? ja sam krila zato što su to njegovi prijatelji i nisam željela da zna da me nagovaraju (na fin način,naravno...) da ga ostavim.. to su mu prijatelji iz djetinjstva.znala sam da bi se sa svima posvađao,a to nisam htjela...samo sam se istresala na njega,on na mene i to je dovelo do najveće pogreške u mom životu...
dvije noći smo proveli zajedno..dugo nam nije bilo tako lijepo..rekao je da me voli,ali mu treba vremena...i ja ću mu ga dati... trudit ću se svim silama da ga vratim,jer nitko i ništa nije vrijedno naše ljubavi...sada to shvaćam... i ako ga vratim,nitko nas nikada više neće moći rastaviti. sad vidim da me voli,ne zbog moga tijela,suknjica itd.,nego zbog onoga što jesam... to mora da je ljubav...
četvrtak, 09.08.2007.
gdje mi nestade 3 godine života?!?!
eto mene... prije 3 godine upoznala sam jednog dečka,zaljubila se itd... klasika..samo sto je ta veza krenila ozbiljno...sve je bilo savršeno,družili smo se,zajebavali,a kad je došla zima,zatvorili smo se kod njega u kuću ("privremeno") i tamo ostali...svaki dan...baš svaki... bilo je to ok,bili smo zaljubljeni,dobri jedno prema drugom itd,dok se nije pojavila naša najbolja prijateljica LJUBOMORA... svugdje nas je pratila,nismo nikada izašli iz kuće(naravno njegove) bez nje..i tako je došlo do toga da više nismo ni izlazili,jer Njemu se ne da..nije mu se dalo 3 jebene godine,3 godine smo bili u zatvoru u kojem me ostavljao kad mu je bilo dosadno vjerovatno zato što je obožavao gledati me kako plačem i molim...
prije nekih mjesec dana počeli smo ići u neku birtiju gdje mi je jedan Dečko nabacio neki kompliment ( a meni bilo drago pošto mi On to nikada nije rekao)...
sledeći vikend mi opet u birtiji i taj isti Dečko je opet bio tamo..malo se popilo,plesalo,gledalo...a onda pošto nas je murija otjerala ("Jel znate vi koliko je sati?" -ne vi znate!) ,otišli smo dalje...
tamo je usljedilo još jedno ostavljanje zbog eto tako,ali sam ovaj put ja pukla i bolio me kurac... tada me taj Dečko poljubio,a ja sam osjetila one leptiriće u stomaku na koje sam već bila i zaboravila... 2dana kasnije pomirila sam se s Njim... dan nakon toga napio se i počeo me vrijeđati.. ja nisam mogla šutjeti... gurnila sam ga,udario me,dan kasnije oprostila sam... glupača...
vikend poslije opet je uslijedila naravno birtija...onaj Dečko je opet bio tamo... opet se popilo,plesalo i opet su neki pogledi bili u igri...nisu mi ništa značili,nemojte me krivo shvatit,laskalo mi je naravno,ali znala sam da ima curu 4 godine...
naravno,pijanstvo se opet dogodilo i On me opet ostavio....sjedila sam sama,a taj Dečko je došao za mnom i rekao mi da se zaljubio u mene..kao dokaz toga ostavio je curu... On je došao do nas,a Dečko ga je odveo sa strane i objasnio mu sve... ja sam otišla... u trenutku sam postala drolja,lažov,predmet mržnje... zbog jednog poljupca... odjednom je shvatio koliko me voli i koliko sam ga povrijedila... a koliko je on povrijedio mene? zašto ja više nisam bila važna? zašto me nije znao zadržati? eto,tako je završilo 3 godine ljubavi,posesivnost,svađe... sve se pretvorilo u mržnju i prepucavanje oko glupih cd-ova... nemojte me krivo shvatiti,ne mrzim ja njega...mrzim sebe što nisam ništa promijenila,što sam uvijek popuštala i razmazila ga... jebiga,ipak je On bio moja bubica i uvijek će biti dio mene... moja prva ljubav...........................................
"Opet sretna,bez okova,divlja i slobodna,kao ptica sam,nikom ne pripadam..."
Hello..eto da se i ja uključim u svijet interneta... iskreno,shvatila sam da prijatelji ne postoje,da u nikoga ne možemo imati povjerenja 100%,pa sam odlučila pisati potpunim strancima.. možda mi bude lakše... a možda i ne.. u svakom slučaju,sjebana sam...
